• =VARP=Nage

    by Published on 05-07-2012 10:18     Number of Views: 1340 

    [COLOR=#000000]Evo, probat ću vam što bliže opisati kako je sve to izgledalo...

    Dan 1. Polazak

    Dogovor je bio da će Gec pokupiti Agramera i mene na parkingu kod RTL-a na Trešnjevci u pola tri i tako je i bilo. Po dolasku na aerodrom skužili smo da je gužva bila ogromna za Check-In a nama je ostalo samo sat vremena do ukrcaja a Thora još nigdje niti se javlja na mob. Tada Gec veli: "gle mi imamo boarding pass tako da ne trebamo check-in".
    No Agramer svoju nije isprintao tako da su mene ubacili da čekam u redu i probam dobiti Thora na mob. dok Agramer i Gec ne riješe i isprintaju boarding pass. Šta da vam kažem kad sam prije ja došao na red nego su oni isprintali boarding pass. Sam je trebalo stisnuti na print ili na mali printerčić u programu momci, ne znam di je zapelo . Navodno, prekasno su išli printat pa je Agramer uspio samo povratni boarding pass isprintat. No, do tada sam ja već bio skoro na Check-In-u a i odjednom mi se Thor stvorio na šestici i to sa cijelom familijom i naručenim narikačama d aga isprate. I tako eto nas prema avionu. Meni su na dodatnim kontrolama oduzeli gel za tuširanje jer navodno je 200ml max. kolko se može ponijeti. Gel je imao 250ml. Đubrad!!!!
    Ponekad se pitam da li ti ljudi uopće idu u DM ili samo sa posla nose ovakve stvari?
    U busu i odlazimo prema našem avionu......... NAPOKON!!![/COLOR]


    [COLOR=#000000]do nas, Norveški airliner ponosan na svoje mace....[/COLOR]
    [COLOR=#000000]p.s.inače su si na kljunu piloti crtkali komade i davali im imena ali ovaj je otišao korak dalje

    i krećemo, sila nas gura u sic, kotači se odvajaju od zemlje, osjećaj je odličan..... e, i da izgurao sam se do mjesta uz prozor[/COLOR]


    [COLOR=#000000]...i tako mi letimo, Thor papa sendvič 5x5cm od 5 funti kad odjednom, jel ono Rijeka. Bilo bi dobro da nam ondašnji potvrde...[/COLOR]


    [COLOR=#000000]...ni minutu kasnije eto nas iznad alpa...[/COLOR]


    [COLOR=#000000]...par min. kasnije jedan od poznatih gradova u našoj komuni. Letimo malo-malo pa letamo preko njega. Neću reći koji ali dat ću vam hint. Sa Francuske je strane i na kanalu. Pječane sprudi i rijeka prolazi kroz njega....[/COLOR]


    [COLOR=#000000]...inače Thor i ja smo došli do spoznaje da za razliku od IL-2 ovdje je vidljivost na zemlji odlična do 2500m a inače ova slika je slikana sa nekih 12.000m iznad kanala[/COLOR]
    [COLOR=#000000]inače tu smo se sprdali da bi ovdje neki već vrištali "Stuka Angriff!!!!"[/COLOR]

    [COLOR=#000000]Uglavnom Thor i ja smo vidjeli i klisure kod Dovera ali taman kad sam ih htio sliknuti, navukla se naoblaka i prekrila ih. Fine English weather.
    Slijetanje u Gettwick je bilo naglo, turbulentno i udar bočnog vjetra na avion je samo poboljšao osjećaj. Na slijetanju pilot je prvo spustio desni stajni trap, pa lijevi, pa nosni i majku mu odmah se bacio podići ručnu. Gospodo sletili smo, kaže pilot!!!! Rulja sa odobravanjem plješće. Možda sretni što su preživili takvo slijetanje i kočenje pod ručnom.
    Naš ekspedicijski tim kreće po auto. Sletili smo na Sjeverni terminal tamo smo našli našu rent-a-car kuću di je Gec sve dogovorio ali i poruku da tu nema nikoga već da se javimo na Južni terminal. Jedva smo i ovo našli. Uglavnom, imaju oni AI vlakić koji vozi i povezuje S i J terminal. Tamo smo napokon uzeli auto....[/COLOR]

    [COLOR=#000000]inače to vam je Opel Astra za britansko tržište. Ganjc nova i Gec već spreman sjedi na vozačkom mjestu
    Ja kao naj veći trebao sam sjesti kao suvozač ali pošto sam sjeo na lijevu stranu reflex je odradio i automatski sam se primio za mjenjač. Kad je Gec drekno: "Nage, **** te led, jesi poludio, puštaj mjenjač!!!!"
    Dan danas ne znam zakaj, valjda reflex alli osjećaj zbunjenosti jer namom sjedalu nema volana je bio apsolutan... Nage... [/COLOR]

    [COLOR=#000000]E sada, kako doći do Sandy-ja gdje je hotel. Vozili smo sa 2 GPS-a s time da smo malo-malo vikali Gec lijeva strana, GEEEEC, LIJEVA stranaaaaa
    nekako smo uspjeli doći do hotela....[/COLOR]


    [COLOR=#000000]Po ulasku u hotel grupa DangerDogza već je bila u opuštenoj atmosferi kad su nas sa oduševljenjem pozdravili i pozvali da se pridružimo grupi nakon što se upišemo u hotel. Prvi kontakt je uspostavljen.
    No, tu problemima nije kraj. Naime, prilikom prebacivanja iz Hotela u hotel Gec je zaboravio uz booking provjeriti jel prošlo plaćanje što, naravno, nije. Tako da smo skoro ostali bez kreveta prvu noć u Britaniji. Gospođa koja radi na recepciji je velikodušno, na svoju ruku pustila nas, balkance, u sobe dok ne rješimo problem. No, bar smo za ovu noć zbrinuti.
    Dečki iz DangerDogza su nam već pozvali taxi i objasnili mu di da nas vozi. Mi ćemo piti tu večer, a navodno je to zabranjeno u Britaniji. Čak je niti kao šalu ne prihvaćaju.
    Eto nas, prvi puta u Britaniji i prvo što ćemo okusiti bio je Indijski restač. Mrak!!!
    Sada smo svi na okupu. DangerDogz, VARP i ja....[/COLOR]

    [COLOR=#000000]Pošto nismo znali što jedemo DD_JABO nam je objasnio meni uz pomoć Indijca glavnog šefa konobara odlučili smo što ćemo jesti i piti...[/COLOR]

    [COLOR=#000000]Inače, na meniju, hrana je svrstana tako da što niže idete to je ljuća. Ako ste dovoljno hrabri ili ludi da to naručite, preko ceste je groblje da vas prebace ako se posllije izvrnete i otegnete papak...[/COLOR]

    [COLOR=#000000]bilo je super. Dobra zabava i nakon pijanke šetnja natrag u hotel ulicama u kojima su kuće građene u Viktorijanskom stilu. Inače večera i popijeno, 20 funti. Lova samo curi....[/COLOR]

    [COLOR=#000000]Oprostite na mutnoj slici, ali nakon toliko pive moja slika je bila još i gora.
    Na kraju u hotelu na spavanac. Svršetak prvog dana. Kakav dan, ohhh, kakav veličanstven dan.
    Sutra nas čeka novi, po sebi još veličanstveniji dan...

    ​Dan 2. Duxford Flying Legends

    Ugodno jutro u Engleskoj, čujem neko komešanje po sobi no odlučih ne reagirati kad od jednom Gec drekne: "Kaj je princeza? Još spavaš? Pa već je 7:00 sati!!"
    Na ovo ustajem, neću ja biti tu neka princezica i kakti propustiti pola događaja tu u Sandy-ju. Ustajem, tuškanje i ostala jutarnja higijena idem na doručak, Gec je već otišao rješiti onu zavrzlamu oko soba od sinoć. Kucam na vrata Agrameru i Thoru a oni još u krevetu. Jebate, ak sam ja princezica, pa kakvi su tek onda oni primadone? Do vraga, pa oni se još maze u krevetu. Velim ja: "Dečki ajmo na doručak!" na što će oni da bu došli za par minuta.
    Kako sam imao malo vremena prije nego se skupimo za doručak odoh vidit vani kak bu vrijeme.
    Šta da vam kažem ti pično Englesko jutro. Puše ko` ludo, oblaci tusti i crni, a kišica lagano rominja. *****ti sreću, baš danas kad je airshow.
    Fine English weather, pomislim si i krenem na doručak. Na doručku mi i većina iz DangerDogza, razgovaramo o svemu po malo uz Full English breakfast i nešto što oni zovu "coffee". Inače Full English se sastoji od: Jaje na oko, slanina (da je tu neki slavonac, bilo bi polemike oko toga), kobase koja meni baš nije sijela, Agramer svoju čak nije ni pojeo, šeflja graha (iz konzerve), gljiva sa grila, a kruh smo morali ići do švedskog (naravno, pjena koju su uobličili kao tost kruh). Misllim da sam sve naveo.
    Izlazimo pred hotel gdje se okupljamo za polazak u Duxford. Vrijeme i dalje tvrdoglavo po svom, raspravljamo šta i kako u slučaju da tako nastavi. Velim ja: "Anyway its beautiful English morning!" kad se DD_Friar nadoveže : "Well, weather will pick up later on. We even had 4 days of sun earlier this year."
    Uz salve smijeha ove i još kojekavih doskočica Ekspedicijska grupa dviju eskadrila krenula je u novu pustolovinu. Tri auta. U 2 auta su bili DangerDogzi te u jednom mi. Auto staje do nas. Vozi DD_Fraiar do njega DD_Painless a iz auta trešti Battle of Britain main theme. Dobivamo svoj Voki-toki da svi budemo povezani i ....
    Thor je, naravno, nešto zaboravio.
    Svi su krenuli bez nas. Kad smo mi već krenuli nismo vidjeli di su skrenuli tako da smo mi uključili opet onih famoznih naših 2 GPS-a ali već smo izgubili signal ostalih voki-tokija tako da smo se odlučili požuriti.
    Vrijeme i dalje tvrdoglavo po svome....[/COLOR]


    [COLOR=#000000]No kako smo stizali u Duxford, vrijeme je ipak počelo pokazivati znakove promjene. Kiša je stala a na horizonti se pokazalo plavo nebo. Samo tako, bit će bolje.
    Dolazimo u na airshow, ulazak sa autima unutra na travnati dio gdje su kućice za naplatu. Par auti ispred nas, DangerDogza nigdje. Pa kaj su išli negdje drugamo ući. Ne kužimo. Kad, evo ti poznati zvuk dolazi sve više do izražaja. Battle of Britain main theme kako trešti iz zvučnika. Pogled desno a ono DangerDogzi pristižu. Gec po balkanski sjeda na trubu. Sa druge strane kod njih ruke vani i : "Hey mates, nice to se ya!!!"
    Dolazimo na red za karte a žena iz blagajne će na to sa smješkom: "Who is the one that makes all the noise here?" Mi ostali u isti tren svi prstom u Geca i u smjeh, prodali bi ga u tren oka samo da nas ne izbace sa airshow-a.
    Napokon smo tu parkirani, miris kerozina već se osjeti u zraku, tu su već i DangerDogz-i. Oni su kasnije došli jer su se vratili po nas, a mi smo već prešli na drugu stranu. No, glavno da smo sada svi tu. Idemo prema hangarima i pisti. Ponovno kišica, prokletstvo, kad će više stati. Izgleda da nema pravde.
    Avioni već kruže sa ljudima koji su bili voljni platiti 120 funti za 15 min. leta[/COLOR]

    [COLOR=#000000]No, ako je netko htio vožnju tenkićem moglo je i to...[/COLOR]


    [COLOR=#000000]Uglavnom, dolazimo do našeg mjesta di ćemo svi biti kad počne airshow jer bu tamo najbolje za sjediti. Na kraju piste kad su avioni u full brzini i svega 10m u zraku. Pošto imamo kojih 3 sata prije glavnog spektakla ajmo vidjeti hangare. Duxford se djeli na glavnu pistu, koja i betonska i većim djelom travnata, piste za rulanje po kojima, dok nema šoua ljudi šeću i tih 5 hangara koji se djele na američki, Bob, Space ans Jet, servisni gdje su avioni na displaju za restauraciju i tu prikupljaju odmah i donacije, Land armies warfare. tu dalje nebum stavljao slikice jer mi već sada ovaj program dok pišem koči već ću ih odjeliti kasnije. Stavit ću samo ove da vidite štimung u kojem smo se nalazili...[/COLOR]

    [COLOR=#000000]Kod šatora je na gramofonu svirala muzika tog doba, dok je ovaj čovjek gore koji nosi američku uniformu sa činovima kapetana imao na lijevoj strani ušito "war correspondent". Prekrasno ozračje...
    U prvi hangar kad smo ušli opet smo izgubili Thora sa kojim smo se na kraju našli tek pred početak airshow-a. Uglavnom rekli smo ajdmo nešt pojest prije i to nas je koštalo 7 funti za burgerčić i 0.5 pepsija. PLJAČKA!!!!
    Počinje airshow, vrijeme se toliko popravilo u tako kratko vremena da je sunce dominiralo. DangerDogzi su se počeli čak i uljit te lagano cvrljit...
    3 spitfirea se postavlja na zemljanu pistu i ...... tutnjanje motora poljeću. Jedan, drugi , treći, projurili su iznad moje glave. Vilica do poda, naježena koža, kakav osjećaj, nestvarno. Tutnjanje merlin motora iznad mene. Avioni su u zraku, no, problem! Jednom od spitova nije se uvukao stajni trap do kraja. Letjeli su oni u formaciji ali se vidjelo da ovaj spit ima problema te da jedva drži formaciju. Ispada iz formacije i kruži iznad piste pokušavajući ručno spustiti kotače i sigurno sletiti. Uspjeva.
    Cijeli ostatak air showa prošao je bez greške svega i svačega je bilo tu, preleti sa ljeva na desno i naravno onaj francuski komentator koji je toliko dosadan da i na ovakav događaj možeš zaspati slučajući taj glas. Još jedan od velikih trenutaka na airshow-u je kad su u prelijetanju Lancastera praćenog od strane 2 spita pustili izvorni zapis razgovora između nišanioca u bombaderu i pilota bombardera, a u razgovor se uključuje jedan od topnika koji govori kako jedan švabo dolijeće do njih uz svuk strojnice govori i kako ga je pogodio. Nišanioc poslje govori kako su bombe puštene i onda Lancaster odlazi iz vida posllije toga. U šest po podne dolazi kraj jednog od najzanimljivijih događaja u mom životu. Gotov je Duxford flying legends airshow. Ništa, naša ekspedicija odlučila je vratiti se u hotel, okrjepiti, pa u pub na cugu.
    U hotelu su svi okupljeni i spremni za pub. Stariji članovi idu taxijem, dok mi mladi idemo pješice. Dolazimo u pub koji je po mjerilima britanaca jedan od tradicionalnijih pubova u zemlji. Tepih na podu šank, prastari dominira cijelim prostorom pub-a a gore iznad šanka na svakih 15 cm udaljenosti Union Jack visi. Slikice Engleske zastave na kojima je napisana doskočica ili neka fora. Sjedamo vani i počinje cuga. Skupljamo svi u čašu po 10 funti i počinjemo rundati. Odlučili smo se i za večeru. Tradicionalni (Cod-Oslić) Fish and Chips. Kad je došlo, gledam ja, gledam, te na kraju pitam: "Ok, Why you guys call it chips , when it is obvious that those are the FRENCH fries?". Odgovor od DD_Fruitbata:
    "Now, you don`t have to insult me at the dinner !!! It just simply is, CHIPS!!! Such swearing at dinner. "[/COLOR]

    [COLOR=#000000]Runda za rundom i evo ti opet kiše. Trk unutra u pub gdje dalje nastavljamo. Nakon nekog vremena odlučimo se vratiti u hotel i nastaviti u njihovom baru.
    Vraćamo se, dakako, pješke i na kružnom toku svi gledaju desno, jedino mi lijevo. Na to će opet dogsi: "Watch your right side!!" skoro me auto pogodio dok sam pretrčavao i gledao u krivu stranu. U hotelu nastavak, Dogsi imaju svoj trenutak koji non-stop ponavljaju kad se nađu. DD_Friar govori kao neku zakletvu koju svi ponavljaju, pa tako i mi. Drugi pak čita neki ulomak iz knjige, a sve popraćeno pivom, naravno. Na kraju taj koji je čitao ulomak iz knjige izvadi gitaru i zasvira i zapjeva. Jebeno sviranje i još jebeniji glas. Novi James Blunt, samo muški glas, ovaj puta. Nafukali ga da pjeva Britney Spiers što je frajer i zapjevao, začudilo me što zna rječi, ali je bogme popravio pjesmu. Naravno salve smjeha na razno-razne doskočice.
    Naravno tu je bio i klip filma koji je Friar pokazao na laptopu jer je za rođendan dobio let Tiger Mothom uz akrobacije, čak je i sam imao priliku letjeti.
    Uz smjeh i zajebanciju završio je još jedan veličanstven dan u Britaniji. Veličanstveniji od onog prethodnog....

    p.s. temperatura uz povremenu kišu je iznosila od 10 do 15 celzijevih
    p.p.s. pošto nemam slike jer mi baterije krepale, molio bih nekog drugog da opiše dan 3. i potkrijepi slikicama....[/COLOR]